RAZMIŠLJANJE JEDNOG SVEĆENIKA
Možda nam se čini ovo razmišljanje jednog svećenika malo grubo ali je pisano s puno ljubavi i brige za malene koje nam Otac daruje u baštinu.
Ovo što sada pišem vjerojatno će izazvati bijes prepobožnih Hrvata katolika.
Svi su nekako ogorčeni, žalosni i bijesni kako su se to naši nadbiskupi i biskupi usudili otkazati sva liturgijska slavlja na neko vrijeme i poklekli pred zahtjevima civilnih vlasti.
Kako ćemo živjeti bez Euharistije i pobožnosti? Dragi moji, ono što naši (nad)biskupi čine je za dobro svih vjernika. Ne žele da se dovede u opasnost ni jedan od malenih. Uostalom, predlažu nam, dok smo u izolaciji, karanteni ili kako god hoćete to nazvati, da sami u svojim domovima malo zastanemo, uzmemo Bibliju, krunicu, zaboravljene i prašnjave molitvenike, te da napokon i te predmete stavimo u uporabu. Ovo je prigoda da kugla zemaljska postane jedan veliki samostan, a svaka kuća i soba monaška (redovnička) ćelija iz koje će se uzdizati hvala Bogu. Pruža nam se prilika da na neko vrijeme iskusimo ono što već stoljećima naši monasi (redovnici) čine u ovome svijetu za svijet i za spas svoje duše.
Kugla zemaljska neće ostati bez Euharistijske žrtve dokle god bude na njoj i jedan svećenik. Svete Mise će se i dalje služiti, doduše iza zatvorenih vrata, ali će naši (nad)biskupi i svećenici prikazivati nekrvnu Žrtvu svakoga dana za vas i za potrebe cijeloga svijeta.
Ovo će proći i sigurno ćemo uskoro svi zajedno moći zapjevati svečano u crkvi: Tebe Boga hvalimo. Naše će crkve tada biti prepune, tražit će se mjesto više, svi će se gurati i htjeti mjesto u crkvi, jer i inače je to tako; trgovi i prostori ispred crkvi neće moći primiti sav narod koji se okupi, zato će svećenici morati organizirati više euharistijskih slavlja…
Dao Bog da tako bude, ali, dragi moji, u povijesti crkve bilo je toliko svetih muževa i žena, monaha i monahinja, pustinjaka i pustinjakinja, svetih katolika iz Kine i Japana koji su ostali katolici iako nisu svakog dana, svake nedjelje, pa ni godinama primali Presvetu Euharistiju.
Zamislite samo, jedna sveta Marija Egipatska, bludnica, četrdeset godina je živjela u pustinji čineći pokoru i razmišljajući o Božjoj Riječi, bez svete mise i pričesti, a Bog se pobrinuo da pred smrt do nje dođe sam Isus Krist u Otajstvu svoga Tijela i Krvi po rukama svetog monaha Zosima.
Možda da iskoristite ovo vrijeme i počnete čitati životopise svetaca, a tamo ćete otkriti svo blago o svetosti življenja. Zato nemojte očajavati vi koji se svakoga dana pričešćujete, jer Gospodin svojih ne ostavlja, već se za njih brine i u ovim nezgodnim vremenima.
A vi, koji dođete tu i tamo na Svetu Misu, možda par puta u životu, par puta godišnje ili jedan put na godinu o Uskrsu, znajte da je svaka nedjelja, kako nas uči Crkva, Uskrs, a kad sve ovo prođe rado vas očekujemo na našim slavljima svake nedjelje, svetkovine i blagdana i rado ćemo vam uputiti riječ utjehe… A do tada priključite se cijeloj Crkvi u molitvi za prestanak ovog nesretnog virusa, da se svi zajedno možemo radovati kad prestane… do tada: Ne boj se stado malo… Uzdajte se u mene… ne mene, koji ovo pišem, nego u Boga…. Obrati se i vjeruj… Moli i radi…
don Božo Mauro
